Ja, roditelj.

Upisah  se i ja u roditelje, ima evo već dvije godine.I , moram priznati, da ništa od tada nije k'o što je nekad bilo.
Od hrabrog insana  postadoh isprepadana svim i svačim što zaprijetiti može čedu mome.
Više mi ne smetaju raznorazne dragunlije pobacane po podu. Čak štaviše,  i ne primjećujem ih .Šerpe, kašike i čaše  pronalazimo iza kauča.A bebine čarapice u dijelu gdje su nekad stajale šerpe.Prosto je začuđujuće koliko nam je porasla moć improvizacije.I koliko smo svi podjetinjili:-)
Postala sam mama Koza koja se hrabro latila makaza i rasporila vukov trbuh i tako izvadila svojih sedam jaradi.Majčinstvo na djelu, nema šta.
Zanimljivo je da u svim tim bajkama i crtanim filmovima za djecu uvijek glavni junaci nekim čudom nemaju ili mater ili ćaću.Ili im fale i mama i babo.Sve u svemu primjetih da teško da ćeš naći crtani film ili priču u kojoj glavni junaci imaju normalnu cjelovitu porodicu.
Dolazim na ideju da počnem sama smišljati pozorišne predstave za svoje dijete.
No međutim, pitam se opet-šta ako ga na taj način uskratim za neke druge i drugačije spoznaje ?
Kako postupiti, pitanje je sad ….?
Kako postupiti , kad su nam već davno podvalili  da je pjesma ‘Bubamarac’ dječija pjesma.
A nije.Jer Bubamarac ne mora ljubiti ni bubu Daru, ni bubu Klaru da bi ih upoznao  ….može s njima fino sjesti popričati i popiti kahvu i tako ih upoznati.
Pa jel tako?Tako je.

Komentariši