Raduje misao da uvijek možeš se, po ko zna koji put, vratiti svome Ishodištu.
Nakon mećave i holuje, suše i poplave, padanja i uspinjanja, bježanja i ostajanja – da možeš se vrnuti opet Putem dobro znanim.
Da možeš uvijek nanovo, oprati lice , šake , tjeme i gležnjeve, i priznati pogreške svoje nanizane do u beskraj.
Da možeš ponovo, nanovo, iznova i opet…biti.
Neka si se vrnula, pa makar 🙂
dobro dosla i nedostajala si….
:))) jesi me obradovala!
selamun alejkum 🙂
p.s. ja jos uvijek cekam mail (da te podsjetim) 🙂
…bolje vas pronašla 🙂
Zrnce moje…biće i mail…jednoČ 🙂